RAZGOVOR POVODOM IZLOŽBE DOBRO DOŠLI NA GOLI OTOK MILOMIRA KOVAČEVIĆA
RAZGOVOR POVODOM IZLOŽBE DOBRO DOŠLI NA GOLI OTOK MILOMIRA KOVAČEVIĆA
· Galerija Artget i preko aplikacije Zoom
Utorak, 16. jun 2020.
19.00 – Autorsko-kustoski razgovor o izložbi Dobro došli na Goli otok: Milomir Kovačević i Aleksandar Kostić
Join Zoom Meeting
https://us04web.zoom.us/j/74255767982?pwd=cm10TW5VZ0lrVW4wSk85ZXBxZVFrdz09
Meeting ID: 742 5576 7982
Password: 8sHKeg
Izložbu Dobro došli na Goli otok čine 34 crno-bele fotografije iz daleko većeg opusa, koje je autor Milomir Kovačević sam izradio u svojoj laboratoriji, proživljavajući tako bar još jednom uspomene na svoju posetu 2018. godine, kao i asocijacije koje ovaj označiteljki otok pokreće u našoj svesti.
Autor o tome, pored ostalog, kaže:
Rodio sam se i živjeo u Jugoslaviji i u moje vrijeme se nije pričalo o Golom otoku.
Goli otok je uvijek ostao tema koja me je intrigirala, kao najveća (po mome mišljenju) „mrlja“ u istoriji Jugoslavije, partije, komunizma, socijalizma,Tita…, kao mjesto stradanja i patnje hiljade nevinih ljudi.
…
Izblijeđena oglasna table „Dobro došli na Goli otok“ je prvo što vas dočeka. I onda počinjem obilazak Otoka…
Sve je urušeno, uništenom što od ljudi, što od prirode, vjetra, kiše… Na svakom koraku vide se ili osjete tragovi boravka zatvorenika. Razvaljene zgrade, pogoni za rad, nepotrebne i nejasne betonske građevine, spavone, igrališta, kamenolom, kino sala. Cijeli Otok je povezan putevima od tucanog kamena, veliki slivnici za skupljanje vode od kamenih ploča su isto radili zatvorenici. Unutar zgrada ruinirani su zidovi, metalne ploče su zahrđale, pločice su potamnile, svjetlost upada u mlazovima kroz razvaljne krovove.
Sve je pusto i avetinjski kao iz nekog filma, nijemo sve fotografišem, kako je moguće da je ovo postojalo, da je toliko ljudi stradalo, mučeno…
…
Milomir Kovačević (1961), jedan od najzapaženijih foto-hroničara grada Sarajeva, do sredine 1990-ih svedoči o dubokim društvenim promenama u zemlji u epohi odumiranja komunizma, prvim demokratskim izborima, stranačkim mitinzima, stvaranju novih partija, nove vlasti, mirovnim manifestacijama, a uporedo beleži i svakodnevni kulturni i sportski život grada. Od 1992. svakodnevno prati sve ono po čemu će Sarajevo tragično biti poznato u celom svetu – život opkoljenog grada iznutra. Posle 1007 dana u opsednutom Sarajavu, 1995. odlazi u Pariz, gdje dočekuje kraj rata u BiH. I u novoj sredini nastavlja uspešnu fotografsku i izlagačku aktivnost kroz cikluse portreta stanovnika francuskih gradova, pariskih grobalja (kao nastavak ratnih serija iz Sarajeva), uličnih igrača šaha, noćne fotografije spomenika i svega onoga što Pariz čini gradom svetlosti, i druge. Za svoj rad dobio je mnoga priznanja, među kojima je i poslednja od Predsjednika Francuske kojim je proglašen Vitezom sa zaslugama za svoj fotografski rad i angažman.
Izložba je otvorena do 30. jula 2020.