Govore: Vlaho Bogišić, Aleksandar Jerkov, Bojan Jović, urednik Gojko Tešić i autori akademik Milivoj Solar i Zoran Kravar
KAD JE SVIJET BIO MLAD: VISOKA FANTASTIKA I DOKTRINARNI ANTIMODERNIZAM
Knjiga Zorana Kravara Kad je svijet bio mlad: visoka fantastika i doktrinarni antimodernizam prvi je veći doprinos hrvatske humanistike proučavanju visoke fantastike (high fantasy), vrste popularne književnosti koja se naziva »epskom« i »romantičnom« fantastikom, ili najkraće fantasy. U 15 poglavlja razmatra se suodnos ranih i utemeljiteljskih fantasy djela – Hobita, Gospodara prstenova i Silmarilliona J. R. R. Tolkiena, Narnijskih kronika C. S. Lewisa, Panova blagoslova Lorda Dunsanyja, Zmije Ouroboros E. R. Eddisona, ali i opere Prsten Nibelunga R. Wagnera – i doktrinarnoga antimodernizma uobličenoga u nefikcionalnim djelima njihovih suvremenika Ludwiga Klagesa i Juliusa Evole, kao i kasniji odjek te veze na primeru romanesknog ciklusa Zemljomorje Ursule K. Le Guin, filmskog serijala Zvjezdani ratovi Georgea Lucasa te recentnih holivudskih adaptacija Tolkienovih i Lewisovih romana. Iznose se potvrde za tezu da visoka fantastika kao prozna vrsta stvara književne protusvjetove koji, kroz pripovijest o restauraciji iskona, stoje nasuprot liberalnim i postprosvjetiteljskim stečevinama. Radi se, dakle, o ideološkokritičkom čitanju kanonskih temelja žanra fantasyja iz pera autora knjiga Antimodernizam (2004), Svjetonazorski separei. Antimodernističke tendencije u hrvatskoj književnosti ranoga 20. stoljeća (2005) i Uljanice i duhovi (2009).
UKUS, MITOVI I POETIKA
Ova je knjiga izbor iz mojih radova o problematici ukusa, mitova koji utječu na tumačenje književnosti te o shvaćanju postmodernizma i odnosima trivijalne i visoke književnosti. Nastala je na temelju razgovora s urednikom Gojkom Tešićem, koji mi je ljubazno predložio da objavi nešto iz mojih radova. Složili smo se, međutim, da to ne budu radovi koje sam nedavno objavio u Hrvatskoj, jer ih zainteresirani čitatelji mogu lako nabaviti, a da ipak pokušam napraviti neku relativnu cjelinu i da ne uključim, barem zasad, one koji su prije svega namijenjeni nastavi književnosti u školama i na sveučilištu. Odlučio sam tako ograničiti se na eseje, odnosno predavanja koja su zapravo svojevrsni eseji, a koje povezuje zanimanje za razumijevanje i tumačenje književnosti na prijelazu modernizma u postmodernizam. Smatrao sam da u tom smislu mogu izabrati tri knjige, nastale doduše u znatnom vremenskom rasponu, te nekoliko dodatnih eseja u kojima mislim da se zrcali, kako način na koji sam o književnosti i o proučavanju književnosti pisao, tako i neka stajališta koja sam, nadam se, u najnovije vrijeme nastojao dalje razviti i šire objasniti.
akademik Milivoj Solar
Izdavač Službeni glasnik, Beograd, 2010.