Predstavljanje 1., 2. i 3. broja; glavna urednica Šura Dumanić; govore: Vesna Pešić, Nadežda Radović, Dragomir Olujić Oluja i urednica Šura Dumanić
Sam naziv tri svežnja (zbornika) tekstova nazvanih Mirovne sveske, dovoljno govori o težini naše, ljudske situacije. Da li je uopšte potrebno objašnjavati „zašto sam za mir“… Urednica i autorke tekstova smatraju da treba, jer su rat i nasilje nametnuti (i usvojeni) kao normalna, očekivana i prihvatljiva opcija, a mirom se proglašava onaj intermeco između eskalacije nasilja (u rat). Mnogi tvrde da su ljudi današnjice u velikom pokretu, u traganju za duhovnošću, za boljim životom. No, nismo li svi u biti u potrazi za mirom? Za unutarnjim mirom pre svega, za mestom sigurnosti u sebi, predaha, one ukotvljenosti koja nas s poverenjem otvara i povezuje sa drugima? Cilj ovih Mirovnih svezaka, pokrenutih na valu mondijalno narasle svesti o potrebi prelaza iz represivnih u nenasilne kulture, jeste da se takve poruke i iskustva čuju i razmjenjuju, međusobno osnažuju.
Mirovne sveske pokrenula Šura Dumanić 2008. godine. Oni koji bar ponešto znaju o mirovnom angažmanu na Balkanu znaju ko je Šuhreta Dumanić. Odana i predana ideji mira, Šura sa Mirovnim sveskama pokušava da zaokruži dugogodišnji miorovnjački angažman. Posle dvadeset godina delovanja mimo mejnstrima, mimo svih lokalnih moćnika, nacionalističkih režima, protiv širenja mržnje i straha bilo je krajnje vreme da se podvuče crta, da se pokaže ko je delovao za mir, kakve sudbine su imale ovdašnje lucije mira, koje ideje su iznedrile.
“Ovdje su riječi, misli i svjedočenja žena koje sebe nisu doživljavale žrtvama, nego su bile i ostale kreativne u građenju alternative mržnji, razaranjima, strahovima i svemu što rat nosi. Koliko god da je bila visoka cijena toga izbora. Jer : žene i dalje imaju autsajderski status – toliko autsajderski da se moraju boriti da uopće budu prisutne, vidljive, žive” (Š.D.)
Prva sveska tematski se bavi pitanjem žene-religija-mir, što je na neki način odredilo i izbor tekstova. Tako, kao putokaz i orijentir prvu svesku započinje tekst Vesne Krmpotić „Što nosiš u sebi mamiš u svijet“, i tu je impozantna lepeza autorki. Jedne su katolkinje, druge muslimanke, treće pravoslavke, četvrte ateiskinje….a sve iz vlastitog ugla osvetljavaju put mira, podupiru jedna drugu, šire prijateljstvo i toleranciju.
Drugi i treći broj Mirovnih svezaka govori o pojedinkama, donosi lične priče, beleške, pesme i svedočenja onih koje su nas svih ovih godina ratova i mržnje hrabrile da krenemo drugim, drugačijim, boljim putem. Reč imaju antiratne aktivistkinje, književnice, umetnice, političarke – žene koje su se svom snagom bacile u vihor (ratnih) zbivanja, nudeći odgovore, pletući mreže prijateljstva, stvarajući krhke niti za budućnost njihove, naše, vaše dece (i decu njihove dece…).
Objavljivanjem treće Sveske zaokružen je ciklus od tri zbornika „Zašto sam za mir“, u kojima je o toj izuzetno važnoj temi progovorilo mnogo predanih braniteljki mira, ljudskih prava i sloboda. Tužno je na koliko osporavanja u vlastitim sredinama i dalje nailaze žene koje su se hrabro suprotstavljale ratnohuškačkim ideologijama, koje su branile pravo na vlastito mišljenje, zauzimale mesta obespravljenih, nosile njihov krst…Oobjavljeni su i tekstovi ili prilozi o onim mirovnjakinjama koje više nisu među nama, tako da je to istovremeno i omaž Jasenki Kodrnji, Biljani Kovačević Vučo, Jeleni Šantić, Sadiki Zvirkić…
”Pa ipak, što smo više otkrivali tu temu, to se više pokazivala njena neiscrpnost – jedan novi kontinent se pojavljivao na vidiku, sa mnogo više potencijalnih sudionica i sudionika. Ostaje nada da će projekt Mirovnih svezakai naići na dalju podršku, kako bi one (i oni) koje grade taj novi kontinent dobile prostor za snažnije i trajnije, stvarno i simboličko djelovanje. Ili, kako će to reći u svom tekstu Cvijeta Novaković: „…Mnogo malih djela i mnogo malih moći zajedno, mogu postati jedna velika, koja zaista može donijeti promjene i mir“.(Š.D.)
Izdavač: Shura, Opatija 2009. i 2010.