NA LINIJI SOPSTVENE SAVESTI, razgovor povodom knjige Igora Mandića

izdavač: V.B.Z.
Učestvuju: Igor Mandić, Olja Bećković, Mihajlo Pantić i Teofil Pančić

INTELEKTUALNU AUTOBIOGRAFIJU – ovdje sažetu u razdoblju od 1966. do 2013. g. – želio sam predočiti kao vrtoglavu tobogansku vožnju preko staza i bogaza tih proteklih desetljeća, kao usamljeničku plovidbu između Scile i Haridbe, vođen devizom da postupam s MINIMUMOM KOMPROMISA, ali zato s MAKSIMUMOM KONTROVERZIJA.

Ovaj treći svezak autobiografije razlikuje se od prva dva (Sebi pod kožu, 2006., i U zadnji čas, 2009.), u kojima sam razotkrivao mnogošto iz svojeg privatnog, intimnog iliti osobnoga života – djetinjstva, školovanja, studiranja, ljubavi, braka i roditeljstva – utoliko što je OKLOP OD PAPIRA napravljen od samih tekstova »koji su me obilježili i razgraničili«. Desetljećima se ta masa tekstova (kritika, feljtona, polemika, intervjua…) gomilala i slagala, stvarajući oko mojega intimnoga bića zaštitnu barijeru, oklop tvrđi od čelika, ispod kojega ostajem netaknut, poput – ribe u soli! Ovdje preobjavljujem neke tekstove koji su me tako obilježili da sam bio etiketiran (po sistemu pljuni pa prilijepi), neke koji su ostali dosele slabije poznati široj javnosti, a u kojima se razgraničavam (po sistemu MOJ RAZLAZ SA SVIMA) te brojne intervjue u kojima sam se slobodnije iskazivao nego kad literariziram činjenice (po sistemu zini, izvali pa što bude).

Dugotrajno je bilo meandriranje kroz kontradiktornosti idejno-političkih prilika, tijekom burnih i (ne)slavnih desetljeća, ali mislim da sam, »na liniji vlastite savjesti«, ovu veliku »amplitudu«, kao raspon između mladenačke euforije (1966.) i skepse (pre)zrelih godina (2013.), doveo do KATARZE zahvaljujući kojoj mogu reći kako je ovaj treći svezak autobiografije, zapravo, »MOJ OPROŠTAJ SA SVIMA«.

Igor Mandić, IV/2014.