TAJNA IVE ANDRIĆA
RITMI BEZ SJAJA
Marta mjeseca
Stara i znana ljepota zemnih stvari
I bjedni sjaj prolaznog
Nisu više za moje oči. Ovo
Dobro poslanstvo ne nosi ni traga
Jadnih i praznih dana koje prođoh.
Meni se sanja oproštajni san
Kratkog viđenja.
Marija gleda: oborene glave
Kako odlazim dugim putima,
Kuda je pala magla;
Moj ogrtač je pokiso i težak;
Moj put bez povratka. Marija plače.
Mala i znana mjera zemnih stvari
I bjedni sjaj prolaznog
Ne dira više moje misli.
San o Mariji
Ja nisam nikad vidio Tvog lica.
A pregršt sunca,
Jedina što je pala na moj put,
Bješe iz Tvoje ruke.
Sudbina. Snijeg i vjetar i strah.
Jedna jedina radosna
Vijest, što je pala u moj kut
Bješe iz Tvojih usta.
Praštaju se putevi tamom i zaboravom.
Jedan čas je stala
Uboga duša, ne znajući kuda bi s očima,
I drhtala.
Tako je prošao život.
I nikad nisam vidio Tvog lica.
Uj Dombovar
Putujem, ko što putovah
Bezbroj puta u teškom snu,
Crnim cestama na sjever,
A moji čuvari kraj mene.
Ćute i bdiju mačevi.
Putujem kuda hode
Jugovi plačni oblaci,
Znam da me vode na sjever
I znam žalosno da mi je
Usan’o korjen na Jugu.
Putujem i znam da nema
Samoće, mira ni sreće
Do Velike Samoće.
Već drugi dan je kako me
Vode mom grobu na Sjever.
Pesme iz ovog ciklusa, kao i većina Andrićevih iz ovog perioda, svedočanstvo su ličnog preispitivanja, pokušaj da se razume sopstveno mesto u svetu. To svakako zvuči kao fraza, ali u konkretnom slučaju jeste objašnjenje pesnikove egzistencijalne situacije.