TAJNA IVE ANDRIĆA
JUTRO
Poslije noćne kiše. Svanulo krvavo jutro.
Blješte vode niz cestu ko male vatre.
Poslije noćne muke,
O, zašto mi crvenim jutrima
Navještaš nemirne dane?
Je li to neka nebeska šala
Suncu na njegovom putu? – O, lako je suncu,
Na nevidljivom koncu Tvoje sile hoditi nebom,
Vječno i isto!
A meni je teško držati korak u svirepoj igri
Sjaja i mraka nad mojom ubogom glavom.
I, ako je nesvjest konac ko i početak
Tog kratkog sna,
Zašto me budiš crvenim jutrima?
(1919)
Crvena jutra se mogu nadovezati na crvene listove. Tokom kratkog perioda neposredno posle rata Andrićev angažman je bio nešto otvoreniji.