TAJNA IVE ANDRIĆA
SAN MARINO
Žal plamti. Lagan dašak. Uz kamen pjeva voda;
Pozdrav daljina izdiše podno mojih nogu,
A oči su mi zasjenili sjaj i boja
Neba i mora,
Tako sam te uvijek sanjao,
Živote, u žeženom zlatu i hladnoj modrini,
U hitrom crvenom ritmu što pod grlom bije,
U bogatoj igri zraka, mišića, sjajnih voda,
U mirnom kretu tetiva i zglobova
I u laganom, dostojanstvenom, čistom
Gibanju sunčanih sati.
Dahne zenlja vrelinom života
Bezimenog i silnog;
Mene su njegove moćne ruke
Ko zlatnu čašu iz tame iznijele,
I pun sam slave, ljepote i sile nebesa, mora i zemlje.
Ko čedan klas u srpanjskom zlatu
Ja se povijam
I cjelivam rumeni drhtavi run
Modroga morskog plašta.
(Novi, 1918)
Nakon perioda tamnovanja Andrić je na moru, i optimizam i vitalnost se osećaju u svakom stihu. Treba obratiti pažnju i ovde na motive zlata i svetlosti.