Tema: GLAVU GORE!
***
pokušavam pisati uz upaljen televizor (postoji nešto
jako lijepo u nepravilnostima
ove vrste) čovjek u zagasitom odijelu
otvara usta a iza leđa se nižu slike, mogla bi biti
neka katastrofa, isto tako
moglo bi biti i neko veselje
svejedno
izgubila sam daljinski a ne da mi se ustajati, uostalom
tako je bolje za poeziju, uvijek je dobro
ne napipati granicu između onoga što
želiš i onoga
što želiš izbjeći. onda se čini kao da si
nadišao (u tišini se jasno čuje
kako diše greška, puštam ruku
u sirovu noć
možda nešto sleti ili mi mahne susjed koji vozi
vespu ružne boje privezanu
uz rasvjetni stup. voljela bih da i mene
netko tako čeka dok ne napišem
o kineskinji koja sam kad okreneš glavu
sapetih stopala utiskujem zvijezde u mlado
neba, pa planinu
i, odjednom
sve se deformiralo) zvoni poštar
već je prvi
treba dovršiti rukopis
Antonija Novaković (1979)
Iz knjige Lako mi je biti lošija, SKUD Ivan Goran Kovačić, Zagreb, 2008.
Antonija Novaković (1979) rođena je i živi u Zagrebu. Studirala je na Pravnom fakultetu. Dobitnica je nagrade Goranovo proljeće za 2008. godinu.