BOEMI
BALADA
Kad je vidjeh prvi put
Propalu senjoru,
Reče mi: – Gle Cigana!
Došao je u horu.
Bit će slatko since i život ko voće,
Našla sam pajdaša kakvog srce hoće! –
Dolores, slatka Dolores!
Odmah složno spanđamo
Naše avantire,
Živući od bezbrige
Ko od sinekire.
Najljepša je bila drevnom u Latenu,
Zbog nje razbih tikvu engleskom kretenu –
Dolores, divna Dolores!
Služila je ko model
Mjesto mene para,
Jer se garson, stari Bog,
Za boema starako za poljski ljiljan i vrapca u zraku.
Zašto me, Dolores, ostavi u mraku –
Dolores, zašto, Dolores?
Jednom reče: – Dosta je,
Sita sam te, Stari.
Komedije ne treba,
Novine, žandari! –
Padoh, pošto reče, i roptah ko gubav,
Kao Joba ubi otrovna me ljubav,
Dolores, divna Dolores!
Prođu dve-tri godine
Kao tri filistra,
Nađem vam u novinah,
Slavnog uz ministra,
Nju. U krvi. Noću. Ko janje: Dolores!
Zaklao ju švaljer. Sumnjivac. O, mores!
Dolores, zašto, Dolores?
Vidim ju – ko prvi put! –
Oči – dva smaragda,
Takove ljepotice
Nije gledo Bagdad,
Nije imo Lovlas, ni Huan, ni Paris!
Proklet bio – proklet tvoj ubica Pariz –
Dolores, divna Dolores!
Ljubav bol je najveća,
Prosti, ah, oprosti:
Ja sam krivac najveći
Ako tvoje kosti
Rastrgane plaču u ledu špitalja
Mjesto da ih maze ruke tvoga kralja –
Dolores, Dolores, Dolores!
Antun Gustav Matoš (1873-1914)
Iz knjige Pjesme, Pečalba, Sabrana djela Antuna Gustava Matoša, knjiga V, JAZU, Liber, Mladost, Zagreb, 1973.
Najvažniji Hrvat koji je do Prvog rata pečalbario po Skadarliji. Kada je prvi put napuštao Beograd, pevušio je hit-singl, prvi na tadašnjoj skadarlijskoj top-listi singlova – „Pogledaj me, nevernice“.
Tokom drugog boravka napisao je ovu pesmu, ne tako poznatu, šarmantnu u svom pokušaju da uhvati španski duh. Od koje je možda mogao da ispadne još jedan hit-singl.