APRIL: POTPUNI STRANAC – POEZIJA FERNANDA PESOE
POMORSKA ODA
Ah, kako god bilo, kud god bilo, samo otići!
Otisnuti se prema širini, preko talasa, preko mora, u susret opasnosti!
Krenuti ka Pučini, Napolje, ka Zamišljenoj Daljini,
Bez cilja i zaustavljanja, kroz tajanstvene i duboke noći
Kao prašina koju podižu oluje, vihor nosi!
Sva moja krv besomučno čezne za krilima!
Celo moje telo napred srlja!
Izlivam se iz svoje mašte u bujicama!
Posrćem, zavijam, padam u sunovrat!
Sve moje žudnje ključaju od pene
I moje je meso talas koji se razbija o stenje!
Dok mislim na to – kakav gnev! dok mislim na to – kakav bes!
Dok mislim na ovu skučenost mog života kog razdiru žudnje,
Nenadano, razjareno, vanorbitalno,
Uz poremećeno, široko žestoko kolebanje
Živog volana moje uobrazilje,
Šiklja iz mene šištava, siktava, vrtoglava
Mračna i sadistička požuda za drečavim pomorskim životom.
Hej, mornari, stražari! Hej, članovi posade, kormilari!
Moreplovci, pomorci, matrozi, pustolovi!
Hej kapetani, krmanoši, jarbolski čuvari!
Ljudi što spavate na tvrdim ležajima!
Ljudi što spavate s Opasnošću koja vreba kroz brodska okna!
Ljudi što spavate na uzglavlju Smrti!
Ljudi što imate koševe svih jarbola i komandne mostove da odatle motrite
Bezmerno bezmerje bezmernoga mora!
Hej, upravljači teretnih dizalica!
Hej, momci što spuštate jedra, ložači, mali od palube!
Ljudi što utovarujete teret u spremišta!
Ljudi što namotavate užad na mostovima!
Ljudi što čistite metalne okove na grotlima!
Ljudi sa katarke! ljudi za mašinama! ljudi na jarbolima!
Hej-hej-hej-hej-hej-hej-hej!
Bratijo sa slamnatim šeširima, u mrežastim majicama!
Bratijo sa sidrima i ukrštenim zastavicama na grudima!
Bratijo istetovirana, s lulom u zubima, nalakćena na ogradama!
Bratijo opaljena od jarkog sunca, prekaljena silnim kišama,
Očiju bistrih od tolikog bezmerja što se u njima ogleda,
Okorelih lica od silnih vetrova što su ih šibala!
Hej-hej-hej-hej-hej-hej-hej!
Ljudi što ste videli Patagoniju!
Ljudi što ste obišli Australiju!
Ljudi što ste se siti nagledali obala koje ja neću videti nikada!
Što ste gazili zemlju zemalja u koje ja nikad kročiti neću!
Što ste kupovali sumnjivu robu u kolonijama na obodima pustara!
I činili sve to kao da nije ništa,
Kao da je prirodno,
Kao da je život to,
Kao da se time nikakva sudbina ne ispunjava!
Hej-hej-hej-hej-hej-hej-hej!
Ljudi sadašnjeg mora, ljudi mora negdašnjeg!
Brodski zapovednici! robovi sa galija! borci sa Lepanta!
Feničani! Kartaginjani! Portugalci što ste se otisnuli iz Sagreša
U susret neizvesnoj pustolovini, ka Apsolutnom moru, da ostvarite Nemoguće!
Prevela Jasmina Nešković
Iz knjige Luka na pučini, Paideia, Beograd, 2001.
Svi vi, koji ste putovali i kad niste, vama se obraća ovaj pesnik!