HELADA
U CRKVI
Volim crkvu: njene heksagrame,
njene svete pehare i njene svijećnjake,
svjetla, ikone, propovjedaone.
Kad u crkvu Grka stupim,
s mirisima njenim tamjanim,
s liturgijskim pjevom i sa blagozvučjem,
s otmjenim prisustvom sveštenstva,
blještavog, u raskošnom ruhu,
u svečanom ritmu svakoga pokreta –
moje misli vraćaju se slavi naše rase,
veličini našeg vizantijskog nasljeđa.
Konstantin Kavafi (1863-1933)
Preveo Slobodan Blagojević.
Iz knjige Sabrane pjesme, Svjetlost, Sarajevo, 1988.
Pored motiva datih u jučerašnjoj pesmi, evo, na sasvim drugom kraju Kavafijeve poezije, stoji Vizantija.