Tema meseca: GOLE ISTINE ILI ONO ŠTO NEDOSTAJE
NA PRAZNIK
Grad kao da je izumro, i ti ćeš ići,
da bi kao retka ptica trla svoja krila
na suncu. Kuda je nestalo, kuda sve,
pognućeš glavu, i onaj, ko bude seo pored,
čuće, kako su se slomili kapci.
Kuda je otišlo, kuda sve, šapnućeš
kroz kožu, i polako, samo slutnja
kroz prazničnu zamku, kroz oklevanje jezika,
kroz očekivanje da se mala nezadovoljstva
kao grafiti konačno, glasno, ispišu na zidove,
ispune buduće želje.
Danas je grad, i danas ga nema,
čuješ li kako saobraćajni znaci poput strela
probadaju prazninu, kako neko na putu povratka
brusi već utisnute tragove i par očiju
probada neku stranu zemlju.
Lucija Stupica (1971)
Prevela sa slovenačkog AnaRistović
Iz knjige Čelo na suncu, Agora, Zrenjanin, 2008.
Lucija Stupica, slovenačka pesnikinja, živi i radi u Ljubljani. Pored pisanja poezije, bavi se i dizajnom enterijera, pisanjem članaka o arhitekturi i dizajnu. Za svoj pesnički prvenac Čelo na soncu (Čelo na suncu), 2001. dobila je nagradu 17. slovenačkog sajma knjiga za najbolju prvu knjigu i nagradu Zlata ptica.
Zastupljena je u nekoliko antologija. Izbor iz njene poezije je objavljen u prevodu na hrvatski jezik Pulsiranje (Meandar, 2006), na srpski Čelo na suncu (Agora, 2008, prevela Ana Ristović) i švedski När avtrycken vaknar (Ramus, 2009).
Pojedinačne pesme su joj prevođene na nemački, engleski, švedski, finski, italijanski, poljski, španski, holandski jezik. Njena druga knjiga pesama Vetrolov objavljena je 2004. godine, a na osnovu nje, zajedno sa igračicom Malo Kline, pripremila je performans reči i slike Anagram. Godine 2008. objavljena je njena treća pesnička zbirka Otok, mesto in drugi (Ostrvo, grad i drugi).
Zajedno sa prijateljima je 2004. godine pokrenula Festival Pranger, na kojem se susreću slovenački pesnici, kritičari i prevodioci poezije.
Lucija Stupica će biti gošća na festivalu posvećenom Svetskom danu poezije od 19. do 21. marta u Kulturnom centru Beograda.