Tema: SVAKI JE MESEC FEBRUAR
KAKO JE GRIJEŠIO KANT
Koliko nevremena, koliko prazne tajne, mislim
ulazeći u jednu običnu riječ, kao u tupog boga.
s njome ostajem dok netko nekog ne napusti:
dok se ljubav ne spusti u drugo godišnje doba,
ne rasloji se. nevremena je, kažem, mnogo.
ali iz njega je, za razliku od mokre riječi,
moguće umaći, uputiti se sklopljenih očiju u neko
drugo vrijeme, veći, sretniji rječnik. to mislim dok se,
sit i odmornih očiju, spuštam sunčanom ulicom.
uskoro ću stići do kuće, otvoriti kapiju, zatvoriti
za sobom vrata (pustiti utorak, tijelo da lebdi među
svim tim šupljim okvirima), uspeti se stepenicama i ondje
dugo stajati glasan; gol od tišine. priželjkujem da će me
spremna na nekom svijetlu mjestu čekati jedna lijepa i crna,
beskrajno sklupčana riječ. proljeće je i riječ valja dobro
i brzo oprati. no takve koriste svaku priliku da se izmaknu,
da zauvijek znače suho i toplo, barem dok se ti pridjevi
sasvim ne obrnu, dok u sve ne sune more. i sada kako je,
mislim, pod milim bogom, moguće da Marko nasamari mačka,
a pritom ne radi protiv sebe? kako, molit ću, očekivati od te
životinje da uskoči natrag u rječnik; zauzme svoje obično
mjesto i poštuje zadani poredak? koliko, kažem, nevremena!
Marko Pogačar (1984)
Iz knjige Predmeti, Algoritam, Zagreb, 2009.
Marko Pogačar (Split, 1984) studira komparatistiku i istoriju na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Spada u najtalentovanije pesnike novije generacije u Hrvatskoj i u najagilnije radnike u književnosti i kulturi. Objavio je tri knjige pesama: „Pijavice nad Santa Cruzom“ (AGM, 2006., DPKM, 2009), „Poslanice običnim ljudima“ (Algoritam, 2007) i „Predmeti“ (Algoritam, 2009), a poeziju, esejistiku i kritiku objavljuje u domaćoj periodici te na Trećem programu hrvatskog radija.
Svira bubnjeve u post punk sastavu Death Disco.