MEDITERAN
ATLANTIDA
U pijanstvu i u ljubavi,
ponajviše u kakvoj staroj bolesti,
zaista ih vidimo obješene
tri broda kao tri suđenice.
Čujemo ih jasno kad se urlanje vjetrova
i divljanje prsatih talasa
– noću, uz prigušena svjetla iza okana,
uz bludni šapat a trebalo bi moliti –
kad se poistovjete s našim kletvama
Čujemo ih, razabiremo, ali ne stižu
premda se cijelo vrijeme vuku
s one strane crte obzorja.
Ne dolaze nas otkriti za šira prostranstva,
nikako da uplove u naše more.
Okovana im krma, pramac, lepršava jedra.
Kao da smo nevidljivi, kao da nas nema.
Usud nikako da se opredijeli.
Ovdje se zaustavlja povijest, pred tom našom nestvarnošću,
i mi sami ne možemo iz tog začaranog kruga
sputani prekomjernom vidovitošću.
Nikada, nikada nećemo biti otkriveni,
nikada, nikada nećemo početi postojati ,
ali ni Kolumbo, nijedan Kolumbo neće izbjeći prokletstvo;
svijet će umrijeti od nemoći pred Atlantidom.
Slavko Mihalić (1928-2007)
Iz knjige Atlantida, Beograd, 1982.
Atlantida je podsvest Mediterana.