FUGA PAULA CELANA
MATIÈRE DE BRETAGNE
Svjetlo žutilovke, žuto, obronci
se gnoje suprot nebu, trn
snubi ranu, unutra
zvoni, večer je, ništa
valja svoja mora na pobožnost,
krvavo jedro plovi prema tebi.
Suho, iskušeno
korito za tobom, obrastao šašem
njegov sat, gore, pri zvijezdi, mliječni
kanalčići čavrljaju u mulju, prstac,
dolje, u busenu, zjapi u modrinu, bokor
prolaznosti, lijep,
pozdravlja tvoje pamćenje.
(Poznaste li me,
ruke? Prošao sam
odmarendanim putem što ga pokazivaste, moja usta
pljuvahu njegov šljunak, prohodao sam, svoje vrijeme,
lutajuće straže bacale su svoju sjenu – poznaste li me?)
Ruke, trnom
snubljena rana, zvoni,
ruke, ništa, svoja mora,
ruke, u svjetlu žutilovke, to
krvavo jedro
plovi prema tebi.
Ti
ti učiš
ti učiš svoje ruke
ti učiš svoje ruke ti učiš
ti učiš svoje ruke
spavati.
Prevela sa nemačkog Truda Stamać
Iz knjige Poezija, Veselin Masleša, Sarajevo, 1989.
Pravo iz srednjovekovnog ciklusa, svi motivi su tu.