FUGA PAULA CELANA
FUGA SMRTI
Crno mlijeko zore pijemo ga uvečer
pijemo ga u podne i jutrom pijemo noću
pijemo i pijemo
u zraku kopamo grob tu nam nije tijesno
U kući stanuje čovjek sa zmijama se igra on piše
dok se noća piše u Njemačku zlatne ti kose Margarito
piše pa izlazi pred kuću a bliješte zvijezde on zviždukom svoja doziva pseta
zviždi poziv svom Židovlju u zemlji im daje kopati grob
zapovijeda svirajte sada za ples
Crno mlijeko zore pijemo te noću
pijemo te jutrom i u podne pijemo te
uvečer
pijemo i pijemo
U kući stanuje čovjek sa zmijama se igra on piše
dok se noća piše u Njemačku zlatne ti kose Margarito
Pepelne kose ti Sulamit kopamo grob u zraku tu nije bar tijesno
On viče bodite u zemlju dublje vi tu vi tamo pjevajte i svirajte
laća se gvožđa o pasu njim maše a oči mu plave
lopatom dublje vi tu vi tamo svirajte dalje za ples
Crno mlijeko zore pijemo te noću
pijemo te u podne i jutrom pijemo uvečer
pijemo i pijemo
u kući stanuje čovjek zlatne ti kose Margarito
pepelne kose ti Sulamit zmijama se igra
Viče smrt svirajte slađe smrt je maestro iz Njemačke
viče tamnije povucite gusle ko dim da se vinete u zrak
sred oblaka bit će vam grob tu nije bar tijesno
Crno mlijeko zore pijemo te noću
pijemo te u podne smrt je maestro iz Njemačke
pijemo te uvečer i s jutra pijemo i pijemo
smrt je maestro iz Njemačke i plavo mu oko
on gađa te olovnom kuglom i pogađa točno
u kući stanuje čovjek zlatne ti kose Margarito
svoja pseta hucka na nas u zraku nam dariva grob
sa zmijama se igra i sanja smrt je maestro iz Njemačke
zlatne ti kose Margarito
pepelne ti kose Sulamit
Paul Celan (1920-1970)
Prevela sa nemačkog Truda Stamać
Iz knjige Poezija, Veselin Masleša, Sarajevo, 1989.
Paul Celan je svakako jedan od najznačajnijih nemačkih i evropskih pesnika XX veka. Rumunski Jevrejin, koji je živeo u Parizu i pisao na nemačkom jeziku, u u svojim tamnim i zatvorenim pesmama dao je upečatljivo i precizno osećanje sveta posleratne Evrope, koja se borila sa jednim strašnim i traumatičnim nasleđem.
Celan je dobar učenik međuratnih avangardnih pokreta, ali je sva ta iskustva u velikoj meri prilagodio novoj epohalnoj situaciji. Objavio je sledeće zbirke pesama: Pesak iz urni (1948), Mak i pamćenje (1952), Od praga do praga (1955), Rešetka jezika (1959), Ničija ruža (1963), Mena daha (1967), Bablja sunca (1968), Prisila svetla (1970), Snežna deonica (1971).
Na srpsko-hrvatskom govornom području Celan je prevođen više nego i jedan drugi nemački posleratni pesnik. Celokupna njegova poezija postoji u navedenom izdanju, a veliki izbor preveo je Branimir Živojinović, objavljen prvobitno u časopisu Pismo, a potom 2008. u Nolitu.
Najpoznatija Celanova pesma, sa čuvenim stihom Smrt je maestro/majstor iz Nemačke, data je u prevodu Trude Stamać. U tom prevodu ovaj stih sa „maestro“ umesto „majstor“ zvuči uspelije i tačnije, jer postoji veza sa gudalom, koje je ovde, nažalost, prevedeno kao gusle, što priziva neku drugu asocijaciju.