AVANGARDA: KOLEKCIJA ZA SEZONU ZIMA/PROLEĆE 2011. MART: KAO NEKO
PORGY & BESS BAND
lagati, zašto ne. ionako su riječi
proizvoljne; riječi koje nisu stvari,
riječi koje nisu riječi. lagati, zašto ne:
riječima. ustajem i prilazim stolu: nisam ustao,
stolu nisam prišao. prekidač radio aparata
ne može van iskočiti: ako ga se pritisne, onda da.
riječi i riječi, lagati i ne-lagati. zašto ne bih
lagao? zašto ne bih izgovarao bilo koju riječ
koja me trenutno opsjeda i ne mislim na nju –
za izgovora – sasvim sigurno ne mislim. zašto;
govoriti (ne želim reći) i govoriti a ne
govoriti. „govoriti“ u sva tri slučaja je laž.
lagati, zašto ne lagati. počeo sam izgovarati
i već sam slagao: perfekt nije prezent.
prezent je perfekt. riječi nisu riječi. riječi
su riječi. lagati, zašto ne? podesio sam usta
kao da ću reći: tavan. nisam rekao, usta su
prevarena: lagati, zašto ne. lagati riječi,
riječi slagati u laž. obrnuti ih. popljuvati,
izigravajući nježnost. riječi nisu riječi.
kopile usnice, dim usne šupljine, talog
brbljive memorije: riječi (lagati, zašto ne?)
obrtati s jezika na zube, sa zuba na desni,
onda u kovitlac: lagati, zašto ne?
Zvonko Maković (1947)
Iz knjige Veliki predjeli, kratke sjene, Meandar, Zagreb, 2000.
Seminalna pesma Zvonka Makovića jedna je od najvažnijih u celokupnoj posleratnoj hrvatskoj poeziji. Prvi put je objavljena u knjizi Komete, komete… iz 1978. godine i znači prekretnicu u opusu ovog pesnika. U pesmi, kao i u toj knjizi, Maković je nešto preciznije, zapravo logocentričnije, ali i nežnije od drugih pesnika tog perioda tematizovao „krizu jezika“. Ta kriza je od tada permanentna, pa otuda i ova pesma još uvek ima svežinu novog hit-singla.